25. srp 2012.

FRANŠE D` EPERE NA JUŽNOM BULEVARU



Hotel Skala
Subota, 7. Jul 2012.
23,00 časa

Savez dramskih umetnika Vojvodine

Pisac: Aleksandar Popović
Muzika: Vladimir Agić-Aga
Stručni konsultant: Ljuboslav Majera
Režija i igra: JOVICA JAŠIN
Praizvedba: oktobra 2011.


          Monodrama Franše D`Epere na Južnom bulevaru  priča je o penzionisanom železničaru čika Duletu sa Čubure. Ova monodrama potvrđuje poznata svojstva Popovićeve dramaturgije – reč je o junaku koji je i kao njegovi kafanski prijatelji jak na rečima u održavanju sopstvene mitomanije. Ali taj čika Dule u stvari je čovek koga je druga žena propisno zauzdala, pa je njegov protest protiv njene kućne tiranije jednak vapaju ojađenog bića. Naš junak nema ni snage ni volje da se pobuni, pa se njegovi tugaljivi prigovori završavaju za kafanskim stolom, u grotesknoj atmosferi krčme u kojoj ga i konobar ignoriše. U ovom Popovićevom štivu naći ćemo bogatstvo leksičke građe i autentičan pogled na svet „malog čoveka“, o kome je autor pisao s ambivalentnim pristupom uvažavanja i posprdnosti.
          Monodrama Franše D`Epere na Južnom bulevaru do sada nije doživela scensko izvođenje.

Jovica Jašin
          Rođen je 1949. godine u Zrenjaninu. Završio Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu (odsek: Pozorišna produkcija). Član pozorišnih kuća: Kikinda, Tuzla i Zrenjanin. U pozorištu odigrao oko devedeset uloga, igrao na filmu i TV serijama u produkciji RTV Sarajevo i TV Beograd. Član je ansambla Narodnog pozorišta „Toša Jovanović“ iz Zrenjanina od 1993. godine. Značajna su mu ostvarenja u predstavama po tekstovima Nušića, Krleže, Brešana, Sterije, Hristića, Šekspira, Selimovića, Kovačevića, Stefanovskog, Šajtinca...
          U sopstvenoj produkciji značajan uspeh postigao je monodramom Paorska groznica po tekstu Radivoja Šajtinca.

Aleksandar Popović
          Aleksandar Popović (1929-1996), dramski pisac. Posle završene gimnazije dopada zatvora na Golom otoku, a po izlasku bavi se raznim poslovima (moler, cinkograf...) Profesionalni književni rad započinje 1958. godine saradnjom u dečjim dramskim redakcijama skoro svih naših radio stanica i objavljivanjem knjiha za decu (Tužni grad, Devojčica u plavoj haljini). Izvođenje farse Ljubinko i Desanka u Ateljeu 212, 1964. godine, označava početak Popovićevog plodnog i kontinuiranog pozorišnog rada. Za samo pet godina (1964-1969) izvedeno je tačno trinaest Popovićevih komada na scenama beogradskih pozorišta. Od te 1964. do 1996. izvedeno je ukupno pedesetak Popovićevih komada za odrasle i decu.
          Napisao je oko 500 scenarija za televiziju (TV serije za decu i odrasle, TV drame, itd.), mnoštvo radio-drama i roman Ubistvo u trouglu.
          Glavna dela: Ljubinko i Desanka, Čarapa od 100 petlji, Razvojni put Bore šnajdera, Smrtonosna motoristika, Druga vrata levo (zabranjena), Mrešćenje šarana, Bela kafa, Kus petlić, Tamna je noć, Baš bunar, Crvenkapa, Snežana i sedam (uvoznih) patuljaka.  Za književni i pozorišni rad dobio je brojne nagrade i priznanja – dve Sterijine nagrade, dva Ćurana, itd.


Ljuboslav Majera
          Rođen je 1951. godine u Bačkom Petrovcu. Diplomirao je pozorišnu režiju 1975. godine na Akademiji u Bratislavi. Režirao je više od sto četrdeset predstava (Kir Janja, Sabirni centar, Mačka na usijanom limenom krovu, Posle pola veka, Tri sestre, Čekajući Godoa, Hasanaginica, Antigona, Putovanje za Nant, itd... u Beogradu, Novom Sadu, Bačkom Petrovcu, Somboru, Kikindi, Kruševcu, Zrenjaninu, kao i u Slovačkoj (Presov, Zvolen, Trnova).
          Najznačajnije nagrade: Specijalna Sterijina nagrada Okruglog stola kritike, Sterijina nagrada za režiju, dva puta proglašavana za reditelja godine od strane kritičara (Antigona, Putovanje za Nant). Nagrada na jugoslovenskom festivalu u Užicu, na Susretu profesionalnih pozorišta Vojvodine, Vršačkoj pozorišnoj jeseni.
          Redovan je profesor glume na Akademiji umetnosti u Novom Sadu i Akademiji umetnosti u Banskoj Bistrici u Slovačkoj.
          Godine 2007. režirao je monodramu Radivoja Šajtinca Paorska groznica u izvođenju glumca Jovice Jašina.






























1 komentar:

  1. Fotografije su izvanredne,prikazuju izraz lica u svakom segmentu drame, gledajući ih u nizu kao da posmatramo predstavu.

    OdgovoriIzbriši