Prateći program
Izložba u kuli na Gardošu u galeriji "Čubrilo"
OSAMNAEST POLJSKIH PLAKATA
Od osamnaest
izloženih pozorišnih i filmskih plakata samo na dva plakata nema ljudske figure.
Kada je reč o poljskim dizajnerima plakata to nije slučajno. Poljski dizajner smatra
svojom elementarnom obavezom da odgovori na temu kojoj je plakat posvećen. Među
Poljake gotovo da nije prodro pomodni trend koji je kao pošast u jednom trenutku
bio zahvatio svetski plakat – kreirati plakat nezavisno od povoda. Poljski „plakatisti“
po pravilu svoj dar ispoljavaju sa tom „teškoćom“ – da plakat odgovori na temu.
To je kao što se pravi i istinski veliki, pa čak i značajni pesnici soneta ili haiku
poezije drže strogo zadatih pravila ovih pesničkih formi.
Poljski
dizajneri osamnaest plakata imaju slične maločas opisane generalne principe, ali
različite likovne rukopise. Prisutni su svedeni grafizam, karikaturalnost sa smelim
bojama, minimalizam poetske likovnosti i
štošta drugo.... Gotovo svaki plakat je stil za sebe.
Koliko
god smatrali da pozorišni plakat ne treba
lišavati ljudske figure, niko od predstavljenih umetnika plakata ne smatra obaveznim
da na plakati ponovi ono što je u naslovu komada ili filma. Tako na plakatu Šarlo kao bokser ima Čarlijevih brkova, ali
nema boksa, a na plakatu posvećenom Ruževičevom Laokoonu nema slavne kasnoantičke vajarske grupe oca i sinova u kobnom
zagrljaju zmije.
Koliko
god maločas isticao bitnu karakteristiku poljskog plakata reprezentovanih sa ovih
osamnaest strogo probranih plakata, protivurečiću sebi što ću najuspelijim plakatom smatrati onaj posvećen Mrožekovom
komadu Pešice. Na njemu je znakovito upravo
odsustvo ljudske figure, tih pretpostavljenih beketovskih lutalica beznadežnim bespućem
u komadu. Tim odsustvom čovek je na tom plakatu zastrašujuće prisutan. Kao što su
s druge strane doslovno prisutni i mladić
i ptica (na mladićevim grudima) na plakatu Slatke
ptice mladosti iz tog dekadentnog naslova drame Tenesija Vilijamsa. Obe figure
su naslikane sa istom razboljenom čežnjivom poetičnošću i sa istim prividnim realizmom
kojim američki južnjak ispisivao dijaloge svojih komada.
Osamnaest
nije ni mali ni veliki broj, koliko se sećam nimalo simboličan u kabali, ali ovoga
puta dovoljno reprezentativan da se upoznamo sa
novijom fazom značajne poljske škole
u korpusu evropskog plakata. Lepo
je videti da Poljaci ne posustaju...
Jovan Ćirilov
Nema komentara:
Objavi komentar