9. srp 2012.

POLJSKI POZORIŠNI PLAKAT


Prateći program
Izložba u kuli na Gardošu u galeriji "Čubrilo"















OSAMNAEST POLJSKIH PLAKATA

Od osamnaest izloženih pozorišnih i filmskih plakata samo na dva plakata nema ljudske figure. Kada je reč o poljskim dizajnerima plakata to nije slučajno. Poljski dizajner smatra svojom elementarnom obavezom da odgovori na temu kojoj je plakat posvećen. Među Poljake gotovo da nije prodro pomodni trend koji je kao pošast u jednom trenutku bio zahvatio svetski plakat – kreirati plakat nezavisno od povoda. Poljski „plakatisti“ po pravilu svoj dar ispoljavaju sa tom „teškoćom“ – da plakat odgovori na temu. To je kao što se pravi i istinski veliki, pa čak i značajni pesnici soneta ili haiku poezije drže strogo zadatih pravila ovih pesničkih formi.
     Poljski dizajneri osamnaest plakata imaju slične maločas opisane generalne principe, ali različite likovne rukopise. Prisutni su svedeni grafizam, karikaturalnost sa smelim bojama, minimalizam poetske likovnosti  i štošta drugo.... Gotovo svaki plakat je stil za sebe.
     Koliko god smatrali da pozorišni  plakat ne treba lišavati ljudske figure, niko od predstavljenih umetnika plakata ne smatra obaveznim da na plakati ponovi ono što je u naslovu komada ili filma. Tako na plakatu Šarlo kao bokser ima Čarlijevih brkova, ali nema boksa, a na plakatu posvećenom Ruževičevom Laokoonu nema slavne kasnoantičke vajarske grupe oca i sinova u kobnom zagrljaju zmije.
       Koliko god maločas isticao bitnu karakteristiku poljskog plakata reprezentovanih sa ovih osamnaest strogo probranih plakata, protivurečiću sebi što ću  najuspelijim plakatom smatrati onaj posvećen Mrožekovom komadu Pešice. Na njemu je znakovito upravo odsustvo ljudske figure, tih pretpostavljenih beketovskih lutalica beznadežnim bespućem u komadu. Tim odsustvom čovek je na tom plakatu zastrašujuće prisutan. Kao što su s druge strane  doslovno prisutni i mladić i ptica (na mladićevim grudima) na plakatu Slatke ptice mladosti iz tog dekadentnog naslova drame Tenesija Vilijamsa. Obe figure su naslikane sa istom razboljenom čežnjivom poetičnošću i sa istim prividnim realizmom kojim američki južnjak ispisivao dijaloge svojih komada.
     Osamnaest nije ni mali ni veliki broj, koliko se sećam nimalo simboličan u kabali, ali ovoga puta dovoljno reprezentativan da se upoznamo sa  novijom  fazom značajne poljske škole u korpusu evropskog plakata.  Lepo je videti da Poljaci ne posustaju...

                                                                                                                             Jovan Ćirilov























Nema komentara:

Objavi komentar