Dečji kulturni centar i Simple Truth Theatre (S.T.T.), Beograd, Srbija
Tekst: Antoan
de Sent – Egziperi
Režija: Ana Sofrenović
Dramatizacija: Dimitrije Kokanov
Režija: Ana Sofrenović
Dramatizacija: Dimitrije Kokanov
Dizajn kostima, scene i svetla: Ana Sofrenović
Scenski pokret: Milica Cerović
Muzika: Miša Cvijović
Dizajn plakata: Jelena Nešković
Scenski pokret: Milica Cerović
Muzika: Miša Cvijović
Dizajn plakata: Jelena Nešković
Tehnika (svetlo i ton) : Darko Stepanović
VLADIMIR NIĆIFOROVIĆ
JOANA KNEŽEVIĆ
BORIS KARGOTIĆ
KAĆA TODOVIĆ-KRKOVIĆ
JOVANA ČUROVIĆ
STEVAN PIALE
PETAR MILIĆEVIĆBORIS KARGOTIĆ
KAĆA TODOVIĆ-KRKOVIĆ
JOVANA ČUROVIĆ
STEVAN PIALE
Dečiji glasovi:
Lena Mićanović
Miloš Momirović-Stojaković
Mlada glumačka trupa čiji su osnivači:
Vladimir
Nićiforović – dipl. glumac na Akademiji umjetnosti u Banja Luci
i Joana Knežević – dipl.glumica na Akademiji umetnosti u Beogradu. Trupa je nastala kao posledica istraživačkog i praktičnog rada ova dva umetnika, koja iza sebe
imaju rad u profesionalnim pozorištima u Beogradu i Banja Luci.
Poznata priča Antoana Egziperija poslužila je
autorima i glumcima kao inspiracija za istraživanje kroz pokret, glas, muziku i
reč. Kroz princip radionice došlo se do same strukture predstave.
Predstava govori o traganju za onim mestom u svima
nama, o prostoru između sna i jave, svetu deteta i odraslih, mašte i stvarnosti.
Posvećena je detetu u odraslom čoveku, na koje vremenom zaboravimo, zatrpamo ga raznim “ozbiljnim” događajima iz
života a ono je tu u nama i želi da nam prikaže život iz nekog drugog ugla. Predstava
je posvećena i ozbiljnosti i skoncentrisanosti
i “odrasle osobe” u jednom malom detetu prilikom njegove igre koja u stvari čini
čitavu njegovu stvarnost koju poznaje. Kroz predstavu se igramo sa tom ambivalencijom
koja je prisutna u svima nama, samo je teško puštamo da nas pobedi.
U predstavi se prepliće više žanrova: koreo - pantomimski (scenski
pokret) - animacija predmeta.
Dečji kulturni centar Beograd je ustanova kulture čiji je osnivač
Gradska uprava grada Beograda. Osnovan je 1952. godine kao Dom pionira Beograda.
21. aprila 1968. godine u Takovskoj ulici broj 8 izgrađen novi Dom pionira, gde
se i danas, na površini od 2200 m2, odvijaju mnogobrojni programi namenjeni deci
i mladima.
Suština rada u Dečjem kulturnom centru
Beograd uvek je bila usmerena na afirmaciju stvaralaštva dece i mladih, u svrhu
njihovog ličnog i profesionalnog razvoja.
Mnoge su generacije rasle uz programe
kao što su Susreti četvrtkom, Danas su naši gosti, Pronicljivi i radoznali, a na kulturu grada
Beograda značajan trag ostavile su velike manifestacije Zlatna sirena, Kekec - jugoslovenski
filmski festival filmova za decu (koji se održavao u vreme Jugoslovenskog festivala
kratkometražnog i dokumentarnog filma), "Filmska parada", međunarodni
festival filmova za decu (koji se održavao u vreme FEST-a), međunarodna
manifestacija dece Evrope Radost Evrope.
Susreti
četvrtkom započeti 02. oktobra 1958. godine preteča su svih programa koji su
se kroz godine množili, a koji su bili odgovor dečjoj radoznalosti kada je u pitanju
nauka, umetnost i sam život. Danas se u Dečjem kulturnom centru Beograd kreiraju
programi za mlade (interaktivne tribine, večeri poezije, svirke), muzičko- scenski
i kulturno-obrazovni programi, predstave, koncerti, seminari, programi likovne i
vizuelne kulture i kursevi u ateljeima i studijima.
Usmeren ka istraživanju i otkrivanju
potencijala dece i mladih u svim vidovima umetnosti, Dečji kulturni centar Beograd
svojim programima nastoji direktno da komunicira sa mladima, usmeravajući ih ka
sticanju potreba za umetničkim doživljajem, saznanjem i zabavom.
Nema komentara:
Objavi komentar